Cilj je bio uništiti vjeru da je moguć suživot i utvrditi primat etničkih pripadnosti
Etničko čišćenje u Bosni: "Odnijela ih je voda"
Prije četvrt vijeka, hiljade ljudi sa muslimanskim imenima ubijeno je na Drini. Ljeta u dolini Drine znaju biti vruća. Iz gustih zelenih okolnih šuma širi se miris nalik onome džungle. Damira Kečanović još se sjeća kako je kao dijete trčala sa prijateljima na rijeku da se kupa, usred svog grada, Višegrada. "Prije rata sa komšijama je bilo sve dobro, Uskrse i Bajrame smo zajedno slavili. Ništa nisam slutila. Živjeli smo kao jedna porodica u našem gradu."
Kad je imala 15 godina, proljeće navijestilo je toplo ljeto, a Jugoslovenska narodna armija (JNA) počela je sa granatiranjem njenog grada. Gradovi na Drini, Bijeljina, zatim Bratunac, Srebrenica, Foča i Višegrad pregaženi su u aprilu. Paramilitarne jedinice širile su teror. U Višegradu djelovali su „Beli orlovi“. Uslijedilo je organizovano etničko čišćenje.
Protjerivanje nesrpskog stanovništva
Dolina Drine leži na granici sa Srbijom. Cilj je bio protjerati i usmrtiti nesrpsko stanovništvo, da bi se ova regija pripojila Srbiji. Nastojali su pomjeriti granicu. Prema podacima iz Bosanske knjige mrtvih u dolini Drine u ratu ubijeno je 28.135 osoba, od kojih su preko 16.000 bili civili. Većina ubijenih bile su osobe sa muslimanskim imenima – njih 15.400, od kojih su 2.672 žene. Najokrutnije etničko čišćenje provedeno je već početkom rata, između aprila i augusta 1992. 6.982 civila sa muslimanskim imenima ubijeno je u ovom periodu – više nego u genocidu u Srebrenici, koji je uslijedio tri godine kasnije.
Damiru i njenu porodicu odveli su na fudbalski stadion u centru grada. "Četnici su odveli muškarce. Kasnije je moj otac pronađen u masovnoj grobnici " priča Damira. U noći slušala je njihove pozive upomoć – mnoge su ubili i bacili sa mosta na Drini, ovjekovječenog u romanu Ive Andrića.. "Odnijela ih je voda". Ukupno 35 muškaraca iz njene porodice ubijeno je u tom periodu.
Sliovanja
Kuće Bošnjaka su pljačkali, iznoseći nakit i novac. Damira je slušala krike silovanih žena. Njena mati na kraju je potpisala izjavu da će napustiti grad. "One koji to nisu učinili, odveli su u kuću koju su zapalili ", objašnjava gđa Kečanović.
14. juna 1992. godine u Pionirskoj ulici u kući Adema Omeragića zatvoreno je 59 ljudi, prvenstveno žena i djece, kao i starijih osoba. 2009. godine, Haški tribunal osudio je Milana Lukića, pripadnika "Belih orlova". Lukić je ubacio eksploziv u kuću u Pionirskoj ulici, koja je počela da gori i pucao je na ljude koji su pokušali da pobjegnu. 27. juna ponovio je zlodjelo – ovaj put zapalio je zgradu u naselju Bikavac – 60 ljudi stradalo je u vatrenom paklu.
„Genetski deformisani“
Četnici poput Lukića tvrdili su da svi Srbi imaju pravo živjeti u jednoj državi i zalagali su se da sve teritorije na kojima žive budu pripojene jednoj državi. "Začkoljica je bila u tome da bi rezultat, nakon „etničkog čišćenja“ (koje uključuje masovna ubistva ili protjerivanje lokalnog stanovništva i uništenje njihovih spomenika kulture), bila država u kojoj bi živjeli gotovo samo Srbi“, piše politologinja Sabrina Ramet u knjizi "Tri Jugoslavije". Oni su smatrali da je zajednički život nemoguć zbog "nepremostivih civilizacijskih razlika“. Tadašnja potpredsjednica Republike Srpske, Biljana Plavšić čak je izjavila: "Muslimani su genetski deformisani Sloveni. Ja to znam kao biolog“.
Gđa Kečanović ponovo je u Višegradu sa stotinama drugih da oda počast ubijenima. Autobusi sa rodbinom žrtava morali su čekati deset kilometara prije ulaza u grad, jer se tamo upravo tad slavila 25. godišnjica osnivanja Višegradske brigade Vojske Republike Srpske. Djeca u narodnoj nošnji polagala su vijence pred spomenikom "Braniteljima Republike Srpske ". Dva sveštenika njihala su kadionicama blagosiljajući Višegradsku brigadu.
"Genetski jači od Muslimana"
Tada pristupa mikrofonu nekadašnji komandant Luka Dragićević. Ruke mu drhte. Krivicu za rat prebacuje Bošnjacima. Protiv Dragićevića trenutno se vodi proces za ratne zločine. On je nekada napisao pamflet koji je dijelio svojim vojnicima. U njemu je stajalo da su Srbi genetski jači, zgodniji i inteligentniji od muslimana. Dragićević i danas stoji iza ovih izjava.
I sam načelnik imao je riječi hvale za Višegradsku brigadu. Kada su pola sata kasnije predstavnici udruženja žrtava bacali ruže sa Osmanskog mosta u sjećanje na ubijene članove porodice, niko od predstavnika gradske uprave nije bio prisutan. Na muslimanskom groblju iznad grada, gdje će ove subote biti zakopani ostaci žrtava etničkog čišćenja 1992. godine stoji spomenik. Riječ „genocid“ gradska uprava je dala odstraniti brusilicom. Neko je na kamenu ponovo ispisao tu riječ debelim crnim markerom.
Provokacije za vrijeme komemoracije
Na mostu se održava komemoracija. Imam uči. Porodice žrtava stoje ispruženih dlanova. Komemoraciju ometaju glasne trube automobila. Svadbene povorke prolaze kroz grad, dok se zastave Repulike Srbije vijore kroz prozore automobila.
"Provociraju svake godine kada dođemo ovdje ", smatra šezdesetsedmogodišnja Zemka Hajla. "Zašto moraju baš ovog dana puštati glasnu muziku i organizovati svadbe?". Gđa Hajla potiče iz sela u blizini Višegrada. Prije 25 godina, kada je njena kuća zapaljena, krila se mjesecima sa porodicom u šumi. Njen sin i brat su nestali. "Pronašli su samo šaku moga sina. Samo smo šaku mogli pokopati ".
Uništenje sjećanja na suživot
U gradovima na Drini uništavane su i džamije. Nastojali su uništiti sjećanje na suživot. "Stanovnicima sela koja su etnički čišćena, ostavljali su po pravilu 20 minuta da napuste imovinu, inače bi bili ubijeni ", piše Ramet. Nakon što su ubili muškarce, žene i djevojke su sistematski silovane. Hotel Vilina Vlas iznad Višegrada, koji je Lukić zaposjeo, postao je mučilište za ove žene. "Cilj je bio uništiti vjeru da je moguć suživot i utvrditi primat etničkih pripadnosti ", navodi Ramet.
Većina preživjelih se nije vratila na Drinu. Mnogi su prodali svoja imanja. "Ne možemo više ovdje živjeti ", kaže Kečanović, koja sada živi u okolini Sarajevo. "Ne možemo se više u Drini kupati." (Adelheid Wölfl iz Višegrada, 27.5.2017)
Tekst je preuzet sa http://derstandard.at/2000058257136/Ethnische-Saeuberungen-in-Bosnien-Das-Wasser-hat-sie-mitgenommen
Sa njemačkog prevela: Jelena Vukobrat, hbs
