Ili je spin, ili je strah: Banja Luka, grad bez građana

Teaser Image Caption
Crowd demonstration.

14. maj 2016. godine je bio dan kada su se u Banjaluci održala protestna okupljanja opozicije i kontra miting vladajuću pozicije. Najava protestnog okupljanja opozicije pod nazivom „Oslobodimo Srpsku“  izazvala je velike reakcije - kako javnosti, tako i drugih elemenata u našem društvu.
Opozicioni protesti su trebali da ukažu na socio-ekonomske uslove u kojima žive građani i građanke Republike Srpske, kao i da ukažu na to da vladajuća struktura ne radi ništa da te uslove poboljša. Svi znamo da je RS zadužena, da živimo od kredita, da nisu samo socijalno ugroženi - „ugroženi“, ali izgleda da naša vladajuća garnitura nije mogla da dozvoli da opozicija to „javno“  prizna, izvan skupštinskih stolica.
Reakcija vlasti je bila jedina kakva je i mogla da bude. Najavili su kontra-proteste na isti dan. Obzirom da su zaključili da je „protest“ previše radikalna riječ,  odlučili su da sazovu miting podrške Republici Srpskoj.
Vlast svaki izraz nezadovoljstva i stav iznesen kontra njihovog  tumači kao izdaju. Zato su svoj miting patetično nazvali „Srcem za Srpsku – stop izdaji!“ Ovo je ustaljena praksa, koju smo mogli da vidimo i na nedavnim protestima sindikata, organizovanim u znak protivljenja novom Zakonu o radu.
Svakako je pohvalno da se opozicija drznula i odlučila suočiti sa vladajućom stranom na ovaj način. Ali, očigledno je da je tog dana izostalo jasno NE! vladajućem režimu. Iako su im otežali organizaciju protesta u vidu raznih zabrana, od lokacije protesta pa do same šetnje, opozicija na svom „mitingu“ nije ponudila ništa novo.  Na kraju su krenuli u simboličnu šetnju u kontra smjeru, što zaista tako možemo i posmatrati.
Ko je sumnjao u medijski spin svih ovih dana, evo još jednog spina za koji smo se nadali da će osvijetliti obraz Banjaluke. Naime, nekoliko dana prije najavljenih okupljanja, portal Press.rs je objavio članak u kojem je najavljen miting mira od strane izvjesne Banjalučke inicijative noć uoči protesta. Inicijativa je navodno okupila istaknute banjalučke intelektualce, umjetnike i sportiste, koji su poručili da “politika mora pod hitno da se vrati u institucije, a život, osmjeh i radost na ulice nama dragog i najljepšeg grada”. Zašto su istaknuti banjalučki intelektualci, umjetnici i sportisti ostali bez riječi ili odustali od „vraćanja osmjeha na banjalučke ulice“, ostaje pitanje. Ili je spin, ili je strah – do danas je ostalo neriješeno, a izgleda nam da će tako i ostati.
I jedni i drugi su nas 14. maja vratili u 90-te! Na opzicionom skupu je govorila kćerka Radovana Karadžića, a na suprotnom skupu sin Ratka Mladića. Naravno, ova informacija nije za čuđenje u Republici Srpskoj. Kao što nije za čuđenje ni činjenica da ljudi umiru od gladi! Sve je to nama isto, jer to je nama naša borba dala! Darko Mladić je u svom govoru rekao: „Naš najveći uspjeh u ratu je bio što se nismo podijelili na partizane i četnike.“  Po staroj narodnoj izreci „Čega se pametan stidi, budala se ponosi“, što smo i vidjeli u subotu.
Ovo nisu bili građanski protesti. To što nije bilo nasilja ne treba i ne može da bude naša najveća pobjeda i pokazatelj da je Republika Srpska demokratsko društvo, već nam samo govori da neće svoj na svoga (vlast na vlast). Nismo krenuli jedni na druge, ali nismo krenuli ni dalje od 90-ih. Šta je gore, još uvijek ne znamo.