Nova publikacija Fondacije Heinrich Böll, Ureda u Sarajevu, mapira osam ključnih slučajeva društveno-ekoloških konflikata povezanih s projektima eksploatacije tzv. kritičnih sirovina u BiH – od Majevice do Kupresa i Ozrena.
Kako izgleda pravedna tranzicija u BiH, posebno za radnike nakon zatvaranja rudnika? Kakva je budućnost elektroenergetske kompanije i kakvu ulogu će imati rudarstvo u njenom daljem razvoju? Koje su posljedice za BiH zbog zatvaranja rudnika i kakav uticaj to ima na energetski sektor i ekonomiju zemlje?
Pred vama je treća godišnja publikacija u kojoj se analizira pravni okvir za razvoj građanske energije u BiH koja se oslanja na prethodne dvije i razmatra stanje, implementaciju i napredak pravnog okvira u prethodnih godinu dana.
Rad naglašava važnost razumijevanja vlasničke, upravljačke i korisničke strukture. Također je prikazansavremeni aspekt svih potencijalnih nuspojava tokom procesa gašenja Koksare, uzimajući u obzir socioekonomski, društveni i ekološki aspekt. Od daleke prošlosti, vremena Ilira, pa sve do CBAM mehanizma, cilj rada je osvijetliti različite pravce sistema spojenih posuda i međuzavisnosti različitih spektara društveno-ekološke zbilje.
Smjernice nude konkretne informacije o investiranju u solarne elektrane, od pocetne faze kada se trebaju procijeniti potrebe i mogucnosti za implementacijom solarnih rješenja, preko odabira tehnologije, modela finansiranja, ishodovanja dozvola, odabira izvodaca radova i naposlijetku same izgradnje solarne elektrane.
U posljednjim decenijama, pojmovi klimatskih promjena i energetske tranzicije postaju sve značajniji u globalnom diskursu. Klimatske nepogode i rekordne temperature naglašavaju hitnost borbe protiv globalnog zagrijavanja. U tom kontekstu, građanska energija dobija važnu ulogu kao ključni faktor u tranziciji prema održivijem energetskom sistemu.
Strateška procjena uticaja na okoliš je postupak kojim se ocjenjuju mogući uticaji na okoliš strategija, planova i programa, i njihovih alternativa, predlažu mjere za suzbijanje negativnih uticaja, kao i program praćenja uticaja. Osnovna je svrha primjene postupka osiguranje održivog razvoja na višoj razini planiranja. U Evropskoj uniju, i u susjednim zemljama, poput Republike Hrvatske i Republike Crne Gore, strateške procjene okoliša se shvaćaju vrlo ozbiljno i provode se za planove upravljanja otpadom, nacionalne energetske planove, planove velikih projekata itd. Strateške procjene uticaja na okoliš u Bosni i Hercegovini; međutim, rade se prvenstveno tokom prostornog planiranja i ne koriste se kao mandatorni izvori informacija prilikom planiranja energetskih, vodnih i drugih srodnih strategija, a posebno prilikom pripreme velikih razvojnih projekata. To je problematično sa više aspekata o čemu i govori ova analiza.
Širom Evrope, svijest o energetskom siromaštvu brzo raste i to pitanje sve više se integrira u aktivnosti Evropske unije, o čemu svjedoči vodeći zakonodavni prijedlog Evropske komisije "Čista energija za sve Evropljane" objavljen 30. novembra 2016. Neke od vodećih institucija koje se bave energetskim siromaštvom su Opservatorij EU-a za energetsko siromaštvo i Evropska energetska zajednica. Opservatorij EU-a za energetsko siromaštvo poziva sve relevantne interesne grupe koje rade na energetskom siromaštvu da izgrade i prošire mrežu stručnjaka posvećenu rješavanju ovog problema na cijelom kontinentu. Prema njihovoj službenoj web stranici, Opservatorij je razvilo 13 različitih institucija, uključujući organizacije, univerzitete i preduzeća. Savjetodavni odbor sastoji se od preko 70 vodećih interesnih grupa iz cijele Evrope i službeno je osnovan 2018. godine. Njegovo stvaranje nastojanje je Evropske komisije da se na sistematičniji način pozabavi energetskim siromaštvom, da osigura resurse za javni angažman, da širi informacije i olakša razmjenu znanja.
BiH ima ukupno 244 rijeke, što znači da bi se izgradnjom više od 500 planiranih malih hidroelektrana efektivno sve rijeke u državi koristile u komercijalne svrhe.
Hidrogen proizveden iz obnovljivih izvora (zeleni hidrogen) kao zamjena za fosilna goriva i sirovine u sektorima koje nije lako dekarbonizirati može doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih gasova i prije 2030., privrednom razvoju i postizanju klimatski neutralne ekonomije do 2050. Hidrogen iz obnovljivih izvora jedinstvena je prilika i za istraživanja i inovacije, te stvaranje ekonomskog rasta i radnih mjesta u cijelom lancu vrijednosti.
U ovom trenutku savremenog doba više smo u kontaktu s plastikom nego s voljenima. Plastika je svuda – u zraku, vodi i tlu. Ona je pokretač globalizacije i slika neuređenog kapitalizma u poodmakloj fazi, sistema koji eksternalizira troškove ljudima i okolišu u svrhu ostvarivanja dobiti. Plastiku gotovo da ne mogu izbjeći ni savjesni građani, a život bez plastike zahtijeva pristup i privilegije koje uživa veoma malo osoba u svijetu.
Postoji velika razlika između pukog opstanka čovječanstva i očuvanja kvalitete života. Zato uloga pravde u zelenoj tranziciji daleko nadilazi pravo na siguran i zdrav okoliš. Nadolazeća klimatska kriza događa se u svijetu koji je karakteriziran čitavim nizom nepravdi koje utiču na sva ljudska prava. Te će se nepravde vjerovatno pogoršati krizom, s jedne strane zbog pogoršanja uvjeta, a s druge zbog slabljenja politika socijalne sigurnosti i mjera protiv sve većih nejednakosti.
Stoga je naš problem dvostruk: moramo razviti strategije i politike zelene tranzicije na dekarboniziranu proizvodnju, poljoprivredu i promet; i to na način koji ne samo da neće produbiti nepravde i nejednakosti, već će stvoriti uvjete za dostojanstven život za sve. Drugim riječima, temeljna promjena ljudskog odnosa prema prirodi trebala bi biti popraćena jednako temeljnom promjenom u društvenim odnosima.
Planiranje prostora u Kantonu Sarajevo obilježeno je velikom koncentracijom interesa na malom području koju prati bezobzirna potrošnja resursa i nedostatak vizije održive budućnosti grada (uključujući i općine koje ne ulaze u teritorijalni obuhvat Grada Sarajeva). Za tu viziju budućnosti Sarajeva potrebno je, smislenim planiranjem, stvoriti uslove za održivi razvoj grada, za poboljšanje nivoa kvaliteta života u Sarajevu, s čovjekom i zajednicama kao centralnim subjektima i objektima te vizije. Zbog toga je potrebno insistirati na istinskom učešću građana kako bismo našli način da se predstave interesi svih subjekata uključenih u prostorno planiranje. Oba izdanja Smjernica mali su doprinos na putu ka ostvarenju grada po mjeri građana.
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA i Fondacija Heinrich Boell u sklopu edicije Smjernice za samoupravu pokrenute 2017. godine, izdaje novu publikaciju pod nazivom Kako učestvovati u planiranju prostora u Kantonu Sarajevo.
Prvo izdanje, pod nazivom Učestvovanje stanovništva i upravljanje prostorom u Kantonu Sarajevo je bilo posvećeno lokalnoj samoupravi, mjesnim zajednicama, mehanizmima direktnog učešća u odlučivanju i drugim neformalnim aktivnostima koje možete poduzeti s ciljem uvođenja balansa snaga koji omogućava lokalnoj zajednici da formira, zastupa i brani svoje interese.
Lokalni nisko-karbonski razvoj predstavlja ključnu komponentu novog koncepta održivog rasta/razvoja za koji se koristi termin zeleni rast (Green Growth). Politike zelenog rasta se trenutno razvijaju u Europskoj Uniji pod nazivom EU Green Deal. Radi se o strukturalnoj transformaciji ne samo ekonomije, a posebno energetike, nego i načina na koji živimo. U tom smislu publikacija obrađuje neke od ideja organiziranja lokalnih aktera u procesu planiranja i realizacije programa i projekata zelenog rasta. Dati su primjeri najboljih praksi lokalnog zelenog rasta u razvijenim zemljama, kao i u BiH, koji mogu i trebaju poslužiti kao inspiracija lokalnim akterima u BiH prilikom kreiranja ideja odnosno mjera zelenog rasta. Između ostalog, a zbog aktualnosti tematike, pobliže je opisan pojam prosumera, kao i mjere koje mogu poslužiti za smanjenje energetskog siromaštva, koji muči veliki broj domaćinstava u BiH.
Knjiga koja je pred Vama, Zbornik radova o temama iz bosanskohercegovačke ekohistorije u 20. stoljeću, predstavlja rezultat nastojanja kolegica i kolega historičara
da svoje istraživačke ambicije i namjere iskažu i u pravcu koji nije naročito uobičajen u bosanskohercegovačkoj historiografiji. Već duži niz godina ideja o jednoj ovakvoj knjizi razmatrala se u ugodnim razgovorima koje smo međusobno vodili, a potom su kolege sačinile bazu za projekt koji je dio njihova istraživanja usmjerio u pravcu prikupljanja izvora i literature za sagledavanje fenomena poplava u bosanskohercegovačkoj historiji u 20. stoljeću. Kako su se u međuvremenu naša istraživanja i prikupljanje literature širili, tako su i mogućnosti za nova istraživanja postajale veće. Pojmovi historije okoliša i ekohistorije sve su češće bili dio naše gotovo svakodnevne komunikacije, što je na kraju uobličeno u projekt za koji smo se iskreno nadali da može dobiti određenu podršku i da će time naše želje postati realnost.
Energetski sektor, a sektor uglja posebno, oduvijek je na ovim prostorima smatran glavnim pokretačem ekonomskog razvoja. No, ekonomski pokazatelji daju nešto drugačiju sliku. Prema podacima UNDP-a, Bosna i Hercegovina troši između 9 i 10% BDP-a na subvencioniranje energije iz fosilnih goriva, iako je veći dio opreme amortiziran.