Kako je Ljubljana postala zelenom prijestolnicom 2016.

Izvještaj

Ljubljana je grad koji ima sličan geografski položaj sličan Sarajevu. Oba grada su izgrađena u neprovjetrenoj kotlini i okruženi su planinama. I Ljubljana je imala problem sa kvalitetom zraka, međutim gradske vlasti su se uhvatili u koštac sa tim problemom.

Vlado Babić, predstavnik grada Ljubljane, za hbs je govorio o tome kako je Ljubljana riješila problem zagađenosti zraka.
 

Ljubljana - before and now
Teaser Image Caption
Ljubljana - before and now

U Sarajevu je u proteklom period zabilježeno skoro konstantno prekomjerno zagađenje zraka. Dopuštena vrijednost čestica prašine (PM 10 i PM 2,5) je 50 mikrograma/m3, a mjerne stanice pokazuju vrijednosti koje premašuju i 250, pa čak i 500 mikrograma.
Glavni zagađivači su automobili i čvrsta goriva. Domaćinstva koja nemaju centralno grijanje, svoje domove griju na nekvalitetan ugalj i vrlo često vlažna drva (preporuke za pravilno grijanje: https://www.youtube.com/watch?v=UBtQEvb_RvE).

Ljubljana je grad koji ima sličan geografski položaj sličan Sarajevu. Oba grada su izgrađena u neprovjetrenoj kotlini i okruženi su planinama. I Ljubljana je imala problem sa kvalitetom zraka, međutim gradske vlasti su se uhvatili u koštac sa tim problemom.

Vlado Babić, predstavnik grada Ljubljane, za hbs je govorio o tome kako je Ljubljana riješila problem zagađenosti zraka.

Pri projektu UHI (Urban Heat Island), konstatirano je da je u Ljubljani doneseno više pogrešnih odluka pri stambenoj i drugoj izgradnji, kojima su dodatno ograničeni zračni tokovi na vjetrovnim pravcima, čime su ljetne vrućine postale još nepodnošljivije a zimski zrak još zagađeniji. U Ljubljani postoji termoelektrana i toplarna (TE-TOL) na ugalj (uglju se dodaje 10% drveta), koja se nalazi na rubu centra grada. Nivo sumpor-dioksida (SO2) je bio katastrofalan (260 mg/m3), te je gradska uprava prešla na nabavku visokokvalitetnog, indonezijskog uglja i instalirala bolje filtere na dimnjaku. Sada je nivo sumpor-dioksida zanemariv (2 mg/m3).

U Ljubljani je 72% grada priključeno na toplovod i na plin kao energente. PM10 čestice se u Ljubljani mjere od 2006. godine (tabela 1). Evropski normativ od 40 mg kao prosječne godišnje vrijednosti dozvoljava godišnje 35 dnevnih prekoračenja. Ove godine, Ljubljana je do oktobra već dostigla dozvoljeni broj prekoračenja, u većini slučajeva zbog zračne inverzije u ljubljanskoj kotlini. Prekoračenja se u najvećoj mjeri mogu pripisati individualnim ložionicama, pošto je nivo PM10 čestica koje izviru iz prometa tokom cijele godine, na približno istom nivou, tj. ispod dozvoljenog normativa. Prekoračenja nivoa NOX i NO2 su u cjelini “doprinos” saobraćaja.

Uvođenje i širenje pješačke zone u centru grada i uvođenje principa održive mobilnosti je bilo inicirano iz krugova eksperata i nevladinih organizacija, ali realizacija na današnjem nivou se može pripisati prvenstveno odlučnoj političkoj volji i strategiji gradskih vlasti u Ljubljani. Taj je proces počeo oko 2006. godine, sa izborom tadašnjeg i sadašnjeg gradonačelnika Zorana Jankovića, uz odlučujući doprinos njegovog zamjenika i gradskog arhitekta, prof. Janeza Koželja. Pošto je ovaj proces predstavljao dio prvog predizbornog programa gradonačelnika, a uz to je njegova lista uvijek imala i većinu u gradskoj skupštini, širenje pješačke zone i praktično postepeno uvođenje održive mobilnosti u gradu je zapravo stiglo odozgo prema dole, bez mnogo konsultacija sa građanima i (skoro) bez teškoća ili protesta. Ipak, do podijeljenog prostora na Slovenskoj cesti je trebalo da prođe 10 godina, od ideje do realizacije. Trebalo je mnogo truda da se uvjere političari i “stara škola” saobraćajnih inženjera da zbog toga neće nastati haos i saobraćajni kolaps, već naprotiv, vitalniji i zdraviji grad za njegove stanovnike i goste. Vozačima automobila, koji najteže mijenjaju svoje navike u pogledu mobilnosti, ponuđene su atraktivne ulice za pješačenje, biciklističke staze i povoljno parkiranje na više P+R (park & ride), uz solidan javni gradski saobraćaj. Udio individualnog automobilskog saobraćaja je uslijed toga opao, mada je zbog klimatskih promjena i kvaliteta zraka potrebno učiniti još mnogo više.

Ipak, već sada i upravo zbog promijenjenog lica gradskog centra Ljubljane, proglašenja za Zelenu prijestolnicu Evrope 2016. i brige za zaštitu prirodne sredine, centar grada je doživio izrazitu revitalizaciju i postao je jedna od najprivlačnijih svjetskih turističkih destinacija.