Otvorena je sezona lova na novinare

Otvorena je sezona lova na novinare

Creator: Hernán Piñera. Creative Commons License LogoOva slika je pod Creative Commons License licencom

U trenutku kad pišem ovaj tekst prošlo je manje od 7 dana kako je uhapšen pa pušten na slobodu Borislav Radovanović, popularni bloger i policijski inspektor iz Prijedora. Uhapšen je zbog ometanja državnih organa u obavljanju redovnih poslova, saopćeno je iz policije. Iz dobro obavještenih krugova čuje se da je razlog nešto drugo – naime Radovanović je iznimno aktivan u grupi “Pravda za Davida,” pokretu koji je ozbiljno uzdrmao vladajući SNSD i njihovu moć u Banjaluci. Za portal interview.ba Radovanović je kazao da ne zna ni zašto je uhapšen ni zašto je pušten, ali je obećao da priča na tome neće završiti jer vrlo brzo ide sa posebnim blogom posvećenim žrtvama ubistava gdje su institucije zatajile:

Zvuči nevjerovatno, ali ni danas mi nije poznato zašto sam uhapšen, odnosno kakvu tačno inkriminaciju sam počinio. Čak su me sproveli u Osnovni sud u Prijedoru sa namjerom da mi sude, a da nisam upoznat sa osnovom i razlozima suđenja.”

Od početka 2018. godine Udruženje BH Novinari registriralo je preko 40 slučajeva napada na novinare, među kojima je bilo 9 fizičkih napada, 5 prijetnji smrću, 14 slučajeva verbalnih prijetnji i političkih pritisaka, značaj broj radnih sporova i mobinga, klevete, uskraćivanja informacija... Udruženje upozorava da se zbog blizine predizborne kampanje (Opći izbori su u oktobru 2018, op.a.), boji da će “napada biti sve više."

Njihov strah je realan. Predizborna bitka se u Bosni bije preko medija, i tradicionalnih i online, pa mjesta i vremena za neposlušne medije nema. Napadi su sve učestaliji, brutalniji i agresivniji, a i iznimno su širokog dijapazona: od tipičnih maskiranih unajmljenih batinaša koji napadaju iz mraka pa sve do javnih progona od strane najmoćnijih političara poput predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji svoje prijetnje novinarima širi i na regiju (srbijanski CINS i bosanskohercegovački CIN -Centar za istraživačko novinarstvo, op.a.). Ono što prosječan cinik može primjetiti jeste da napadi bar nemaju uvijek nacionalni predznak, koji je na žalost još uvijek početna i posljednja odrednica mnogo čega u Bosni i Hercegovini. Napadači u crnim kapuljačama jednako tuku novinare ne gledajući koje su nacionalnosti/vjeroispovjesti. Važno je da se zovu “novinar.”

 

Kao novinar na vrućem, limenom krovu

“Znali smo da će ova predizborna kampanja biti gadna ali ovoliko - nismo vjerovali” komentar je koji se ovih dana često čuje u novinarskim i aktivističkim krugovima Bosne i Hercegovine. Ako pogledamo statistiku napada na novinare, koji su često jedini kritičari aktuelne vlasti i korumpiranih elita, jasno nam je da ovaj citat nije samo jedan loš vic. Hoćemo probati brojati zajedno?

 

Hapšenje blogera Borislava Radovanovića iz Prijedora, 3 septembra 2018. Bez osnova i razloga. Što ostavlja mjesta opravdanoj sumnji da je razlog to što je upravo Radovanović mjesecima unazad na svom blogu objavljivao informacije o smrti  21-godišnjeg Davida Dragičevića, a bio je i član odbora ispred grupe „Pravda za Davida“ u Anketnom odboru Narodne skupštine RS. Podsjetimo, upravo je ovaj Anketni odbor zaključio da postoji osnov sumnje da je David Dragičević ubijen, a da postupajući tužioci moraju biti predmetom disciplinskog postupka.

 

Novinar BN televizije Vladimir Kovačević, pretučen je 26. augusta 2018. u Banjoj Luci. "Razvukli su šipke i počeli da me udaraju...Pokušao sam da se branim, dok su oni udarali po glavi i tijelu tim šipkama. Pozivao sam upomoć, oni su udarali i onda su pobjegli u automobil i odvezli se u nepoznatom pravcu...,” ispričao je Kovačević. Napadači i dalje nepoznati policiji.

 

Napad na ekipu BHRT-a desio se u Konjicu 20. augusta ove godine. Policija je obavila uviđaj, ali osim navoda da je u napadu učestvovalo 15tak maskiranih napadača u crvenim majicama i sa crnim povezima preko glave, drugih detalja nema.  Novinari, snimatelji i vozač Sabahudin Koso, koji je u ovom napadu povrijeđen, vraćali su se kasno navečer iz Širokog Brijega gdje su pratili nogometnu utakmicu Široki Brijeg – Sloboda. Napadnuti su u Konjicu desetak minuta prije ponoći.

"Maskirani napadači krenuli su prema našem kombiju i u jednom momentu staklo je puklo... nastala je opšta lomljava. Osjetio sam bol u ruci i čuo kako kolege iz kombija viču 'bježimo, daj gas'. Stisnuo sam gas i krenuli smo, dok su oni i dalje udarali svim i svačim po kombiju. Nekako smo se uspjeli izvući… ", kazao je Koso.

 

Tokom protesta demobilisanih boraca u Sarajevu 26. jula 2018. godine napadnute su dvije novinarske ekipe - portala Klix.ba i TV kuće Al Jazeera Balkans. Fotoreporter portala Klix.ba napadnut je dok je radio svoj posao kada mu je desetak osoba nanijelo povrede. Pokušao ga je odbraniti kolega snimatelj s TV kuće Al Jazeera Balkans, koji je također postao žrtva napada. "Sve sam ga palijom u glavu opalila. Mene ćeš snimati mamu ti j***m...i onu ženu.” Javno je i ponosno kazivala E.T., bivša borkinja i jedna od osoba koje su napale novinare.

 

Zapovjednik Policijske uprave Ljubuški Tomo Šarić, 2 jula 2018. pokušao je zabraniti novinarima da snimaju i uzimaju izjave od sudionika protesta demobilisanih boraca na graničnom prelazu Bijača, te zaprijetio kako će i novinare označiti organizatorima tog skupa i odgovornima za blokadu saobraćaja u blizini graničnog prijelaza. Zapovjednik Šarić se naročito brutalno ophodio prema novinarskoj ekipi portala Bljesak.info, prijeteći da će im oduzeti sav novinarski materijal, a protiv novinara podnijeti prekršajne prijave

 

Fizički napadi na novinare nisu samo “ljetna razbibriga” branitelja etnonacionalnističke kriminalne elite koja vlada posljednjih 25 godina. Krajem marta Mlađo Zelenović iz Gacka, koji je na međunarodnoj potjernici Ministarstva unutrašnjih poslova RS, uz prijetnje i psovke napao je novinarku portala „Direkt“ Milanku Kovačević. U martu su napadnuti deseci tuzlanskih novinara koji su izvještavali o protestima boraca. U februaru fizički je napadnut Nedžad Latić, publicista i urednik portala The Bosnia Times iz Sarajeva. Vjerujem da su Slobodan Vasković bloger ili Avdo Avdić novinar odavno već prestali da broje prijetnje sakaćenjem, silovanjem, smrću…

 

Ko se boji novinara još?

Podaci koji iznosi predsjednik Udruženja BH novinari Marko Divković, i sam žrtva napada tokom izvještavanja sa martovskih protesta boraca u Tuzli, su zastrašujući: "Gotovo svakih sedam dana u BiH se dogodi napad na novinara. Gotovo da je postalo normalno da im se prijeti, nerijetko napada i oduzima oprema tokom obavljanja zadatka.” Da parafraziram Divkovića- danas svaki novinar u BiH s pravom se osjeća kao da ima nacrtanu metu na čelu od strane tzv organizovanog terora 3P (politika, pravosuđe, policija).

Odgovori nadležnih institucija na prijavu napada su spori, neefikasni i bez osuđujućih presuda za napadače. A ni odgovori međunarodne zajednice nisu baš efektni. Bez obzira koji i čiji je predstavnik, iz koje države, odgovori su zastrašujuće slični i bez jasno iskazane posljedice po napadače ili njihove nalogodavce: ”Očekujemo da će svaki slučaj napada i zastrašivanja novinara biti adekvatno ispitan i procesuiran te da će tokom ove godine nastaviti sarađivati sa svim nadležnim akterima, kako bi osigurali zaštitu i poštivanje slobode medija.”

Nezainteresovanost pravosudnog Sistema da procesuira slučajeva ugrožavanja novinara, da ne kažem neku “težu” klasifikaciju, dovela je do toga da napadači sve manje imaju potrebu ostati – anonimni. A sve su više organizirani.

Dragan Bursać, kolumnista iz BiH (interview.ba, 6yka…), zbog svojih otvorenih i beskompromisnih stavova, često je žrtva raznovrsnih zastrašivanja, podmetanja pa čak i prijetnji smrću. Nedavno, nakon što je putem Facebooka pružio podršku kolegi iz CINS-a Dini Jahiću, kojem je Milorad Dodik “direktno stavio metu na čelo svojim izjavama da je on kriv, da se meša i petlja u unutrašnje stvari RS, na kraju da je i Sorosev plaćenik” dobio je blokadu profila na Facebooku zbog “govora mržnje.” Iako nema dokaza, nije veliki napor pogoditi da su organizirani korisnici Facebooka prijavili Bursaćev komentar kao “govor mržnje”, kao što su radili i Srđanu Puhalu, uticajnom twitterašu, blogeru i kritičaru režima. “…policija u većini slučajeva sajber-kriminala odradi svoj posao, locira IP adresu, pronađe napadača, ali onda sve dolazi do pravosuđa koje je crna rupa našeg Sistema,“ kazao je Bursać za DW.

Na ovakvom temelju, kako izbjeći da nasilje nad i zastrašivanje “sedme sile” može postati društveno prihvatljiva norma, posebno slušajući javna hvalisanja napadača:

 “Da se jučerašnji napad (misli se na napad na novinare klix.ba i Al Jazeere, op.a.) nije dogodio slučajno, u gužvi i zbog sveopće “usijane” atmosfere koja je vladala na protestima, već smišljeno s namjerom fizičkog onesposobljavanja novinara da izvještavaju sa mjesta događaja, dokaz je današnji audio snimak dodatnih verbalnih prijetnji s ciljem zastrašivanja svim novinarima, koje je telefonskim pozivom u redakciju portala Klix.ba uputio jedan od protestanata, otvoreno upućujući prijetnje, popraćene najgorim psovkama. Također, i video snimka u kojoj se vidi i čuje likovanje bivše borkinje, koja je metalnom šipkom napala fotoreportera, fizički ga ozlijedila, ugrožavajući mu život, a koja se nakon toga hvalila svojim postupkom i psovkama prijetila ostalim prisutnim novinarkama i novinarima" gorka je i britka analiza Vijeća za štampu BiH.

Zločin i kazna

Nema tačnog odgovora na pitanje kako efikasno i odmah zaustaviti nasilje nad novinarima, bilo ono fizičko, verbalno, finansijsko, skriveno, otvoreno… u ovakvoj Bosni i Hercegovini, koja je talac organizovanog kriminala šake političara i njihovih bližih i daljih članova porodice. Jasno je da je legalan put kroz institucija koje su zadužene da štite sve građane BiH pa tako i same novinare – policija i pravosuđe. Osim solidarnosti među novinarima i poštovanju građana prema njihovom radu, svi ostali aduti su već u rukama čuvene “3P.” Za interview.ba Radovanović poručuje da borba ne smije stati:

“Doista veliki broj ljudi mi se obraća za pomoć i zbog toga moji prijatelji i ja pokrećemo projekat “Sud javnosti”. Svakom ko to želi biće omogućeno da javnosti prezentuje svoj slučaj, da dobije stručnu pomoć i podršku za svoju borbu. No, to znači i da se sa drugima solidariše u zajedničkoj borbi. Zamisao je da solidarna borba građana toliko osnaži da može mijenjati zakone, “presuđivati” nosiocima javnih funkcija i što-šta pride.  Prvi korak stvaranja zajednice i početka borbe biće usmjeren na teške zločine i stradanja kakve trpe naši građani, a kasnije širimo tematiku na sve društvene aspekte. Na portalu biće objavljivane samo originalne objave, naše, ne preuzete od drugih i autori će biti ljudi iz različitih kategorija koji imaju šta originalno reći o društvenim problemima i koji čak mogu nuditi rješenja problema. Cilj je svima koji žele objelodaniti svoje mišljenje, razmjenjivati mišljenja sa drugima i slično stvoriti prostor da to čine. Da ljudi komuniciraju sa ljudima!”